Sto puta sam ja zbog tebe umrla...

Ne mogu tebi ja da ljubav naredim
da tvome oku vratim izgubljeni sjaj
ne mogu da ti srce ceznjom zarobim, a htela bih

Ne mogu ja u tvoje snove nezvana
na druge da se ljutim sto te nemam ja
ne mogu da ti budem vaznija od svih, a htela bih

Sareni leptiru mog sivila
ne idu ni nevini sa krivima
sta cu i ja medju zivima


To sto me ne volis
to je tvoje pravo, moja sudbina
ceo zivot pogresne sam ljubila
sto bi izuzetak bio ti

To sto me ne volis
zauvek je srusilo moj svet
sada letim poslednji svoj let
sklopljenim krilima

Ne mogu ja u tvoje snove nezvana
na druge da se ljutim sto te nemam ja
ne mogu da ti budem vaznija od svih, a htela bih

Sareni leptiru mog sivila
ne idu ni nevini sa krivima
sta cu i ja medju zivima

...jos nekoliko dana...
I obzima me tolika dvojba...reci ti ili ne.
Zelim da znas, zelim da me imas u mislima bar onaj tren kak shvatis.
Ali jeli vrijedno tvog podsmjeha...?
Kad znam da ostat cu samo dobra sala među tvojim pecinama.

I znam, koliko je apsurdno.
Ali ponovit cu opet, i ponavljati zauvijek...
...bez obzira na sve...volim te.

{...neke ljubavi prolaze
neke nikad da se dese
ova moja fenomen je
ko jos moze da podnese
da voli samo tog s kim nije nasamo...}


I kako da si pomognem...?

Svatko ce reci, ovo granici s opsesijom.
Svatko ce reci da nije normalno.
I mozda ce netko i biti u pravu.
Ali ne zelim da to ostane tako shvaceno.


I sav mi trud uzalud...kad odlazis.

A ja ostajem utapati svoju tugu u grotesknom pijanstvu.
Jadna sam i jebe mi se.
Ionako me nikada nisi dozivio.







{...nisam znala kad da stanem
nisam znala sta je dosta
dusa mi je sada prazna
to je moja kazna...}

{...ti sada imas nju
ja nemam kome...}

...nema me...

Riječi nikako da izađu iz mene.
Nikako da napišem, sastavim išta smisleno.

Dogodilo se toliko toga.
Uputio si toliko pogleda.
Izgovorio toliko riječi.

Prolaze dani...
Tjedni...
Mjeseci...

Prošla je jesen...i zima će proći...
I 21.12. je prošao.
I značio je...koliko je samo značio...

I tako prolazi sve...
I proći će i ovih 3 mjeseca....

Zadnja 3 mjeseca.

I biti će...Ne.
Ne želim znati kako će biti.
Ne želim znati koliko me boli čeka, kao da ovo nije dovoljno...
Ne želim razmišljati o tome.

Bit će to...naš kraj...





I ne pišem više, jer riječi su suvišne...
Tako isprazne i nepotrebne...



...i u crnini mog malenog paralelnog svijeta...
Ti si Svjetlo.
Ti si Boja.
Ti si...Sve.


{...znam, nisi sam
i ne bih da ti smetam ove noci
s njom si, zar ne
a ja cu svojim putem poci...}




I u ime svega, molim Te...budi sretan s njom...




{...sta mogu kad mi srce
nije stena,
ovo je ono pravo,
dalje nema...}

I današnji je dan prošao.
Obilježila sam taj tren, zauvijek mi urezan u srcu,
Kad rodio se čovjek kojemu bi život svoj poklonila.

I imaš sad 18 godina, živiš svoj život.
Život kojeg ja nikada neću biti dio.

Toliko nam je malo vremena ostalo...
I ono će projuriti, kao i ovih godinu dana i ostat ću sama tamo...
Bez ikakvog razloga za gurati dalje.



I zato se sad borim da ti u tih nekoliko mjeseci pred nama ipak pokažem koliko mi je stalo.
Ne mogu biti izravna,
Ne mogu doći pred tebe i reći ti sve u lice.
Znamo i Ti i ja zbog čega.

I došla sam ti danas pred vrata.
Ostavila ti poklon i riječi te, da me se sjetiš nekad, makar ne znao tko sam.

Da...bila sam to ja...
...volim te...

Sretan Ti Rođendan.
Tvoja Mala Kaia.



{...ja znam necu te preboleti
mogu ja zbog
tebe brzo umreti
al' znam nešto
drugo plaši me
možda ću preživeti...}

Godinu dana.
Godinu dana kraj tebe.
Godinu dana bez tebe.


Vukovar.
Ušla sam to prohladno jutro u pun autobus.
...pomislih na mah
"O Bože kakav muški gad"
Pa ipak...pogledom oduzima mi dah...

Nisam ni sanjala da će mi taj dan promjeniti život.
Nisam mogla ni pomisliti koliko će promjeniti mene.
A ponajmanje sam se nadala da ću se zaljubiti kao nikad do sad...

U ovih godinu dana imali smo puno zajedničkih trenutaka.
Onih malih, koje meni život znače, dok su tebi samo prolazna sitnica.
Bilo ih je predivnih, bilo je previše bolnih.
Neki od njih su me toliko dotukli da sam odustala od ovog svega što sam činila za tebe.
Ipak, nakon nekoliko mjeseci, skupila sam snage i hrabrosti i pišem ti ponovo.
Odlučila sam da ćeš jednom saznati.


Kako je to tužno, da niti neznaš što mi predstavljaš u životu.
Zar ne...?
Ne možeš ni zamisliti koji dio mene ti činiš.
A koliko su me tvoje teške riječi pogodile...
...koliko su poniženja, srama i suza donijele...
A nisam ti niti jednu zamjerila.

Hoćeš li sutra doći,
Bar na dvije minute uljepšati mi dan,
Učiniti ovaj život smislenim,
Dati mom srcu novu nadu,
Tmurnom danu novo svjetlo...?

Molim te,
Budi tamo gdje trebaš biti,
Ne odlazi iz mog srca,
Jer za njega si stvoren...

Hoćeš li me primjetiti...?
Hoćeš li sjesti, progovoriti samnom...?
Ili samo proći svojim putem...?

Molim te...



Znaš da molim se samo Tebi...

[hoćeš li me ikada poljubiti?]

Jednom...kad mi život zamre
Kad mi srce stane...
Zaboravit ću ljubavi...
Ljude i sreće...
Al tvoje oči, glas i osmjeh...
Srce zaboravit neće...



Izgovorio si te riječi, onako neobavezno, opušteno.


Ispunio si me.
I najmračniji kutak moje duše, osvjetlio si sjajem svojih očiju.
I najtužniji kutak mog srca, usrećio si onim malim osmjehom.
...za mene...

Nisi rekao ništa posebno.
Onako obično i svakodnevno.

Ipak...drhtala sam kao da si mi obećao vječnu ljubav.

I da sam na mjestu umrla, ostala bih sretna zbog te dvije male riječi.

Ponovo, hvala ti.


{Dođi i uzmi me
Grubo i nežno u jedan isti mah
Dođi i uzmi me
Želim na vratu da osetim tvoj dah

Dođi i uzmi me
Ugasi žar na mojim usnama
Oprostiću ti sve
Dođi i uzmi me}



{Povuci me u ljubav
Dok se nevina pred tobom pravim
Ljubi mi usne da te nikad ne zaboravim
Laži me da si samo moj
Zatvoriću oči dok odlaziš njoj}

Nemožeš zamisliti koliko je prokleto teško živjeti kao ja.
Ja nemogu više lagati.
Ja se nemogu više pretvarati.
Ima ljudi koji računaju na mene.
Nemogu ih iznevjeriti.
Niti ne želim.

Ali zamisli sad borbu koja se odvija u meni.
Želim skrenuti tvoju pažnju na sebe.
Želim da me primjetiš, da razgovaramo.
I zbog tebe jednog, riskiram prijateljstva mnogih.

Nemam snage više riječima objašnjavati...



Shvati, ovo nije zaljubljenost.
Ne sviđaš mi se.

~Povuci me u ljubav
dok se nevina pred tobom pravim
ljubi mi usne da te nikad ne zaboravim
lazi me da si samo moj
zatvoricu oci dok odlazis njoj~

Volim te.


Kojom bojom da ti dokažem, kad crnom nemogu?

Trenutak istine...i shvatim zašto me nemožeš voljeti.
I onda odlazim...
Bacam svu odjeću sa sebe.
Noktima pokušavam oguliti ono što ne voliš...sebe.
I dok mi krv lagano boji vodu i kadu...shvacam.
Ja volim ono što ti mrziš.
I nemogu se nositi s time.
I zato odlučujem...moram birati između tebe i sebe.
I ponovo biram tebe.
Znajući koliku grešku radim...ponovo biram tebe.

Bacam pogled na sat...pola 4 ujutro.
Spavaš.
Tvoje plave oči su sklopljene...
Duša ti je mirna...



Pomislim...što bi rekao da me vidiš?

Bolesna.
Poremećena.
Psihotična.
...zaslužuje umrijeti u mukama...

Suze peku još jače, kapljući na rane...
Znam da nebi shvatio...

Ali rekla sam.
Spremna sam se odreći sebe.
...svega što volim.
Za tvoju ljubav.

I znam.
Nisi vrijedan.
U ničijim očima nisi vrijedan.
Ali moja ljubav nije slijepa.

Zaogrčem se velikim ručnikom.
Prvi nježan potez prema sebi.
Znam...ne moram se kažnjavati.
Nisam kriva što sam sve ono što mrziš.
Ali...izgovori tu rečenicu.
Nisam kriva što sam sve ono što mrziš.
Vidiš li...?

Bacam još jedan pogled na staru sebe.
Koliko još mogu živjeti podvojenim životom?
Lagati Tebe, sebe i njih...?

Pred njima, ja sam ona koju volim.
Pred Tobom ja dajem sve od sebe da budem ona koju ti možeš voljeti.
A pred sobom...sam nitko i ništa...



U jednom trenu znam da moram ići dalje
Biti ono što jesam i zaboraviti te.
A u drugom vidim kako iz dana u dan
Postajem sve ono što mislim da bi ti se moglo svidjeti
Što bi ti moglo ugoditi.

Dok noću pokušavam shvatiti sve ovo što mi se događa.
Sve ovo što radim.

Danju samo živim za one 2 minute
Kad ću te vidjeti.
Kad će nam se pogledi sresti.
Kad će se na sekundu učiniti da se moj trud isplatio.

I ta minuta u laži, kad tvoj osmjeh bude upućen meni.
Daje mi snage za izgurati iduća 24 sata dok
Moj mali tren s tobom ponovo ne dođe...


[Sta da kazem drugovima
sta da kazem majci, ocu
sto sam sama noci ove
sto sam sama, sta da kazem

Da im istinu slazem
posle svega sta da kazem

Kad bi znao kako mi je
kako mi je, kako mi je
kada saznas da me nema
bit' ce kasno, zao mi je

Sta da kazem drugovima
sta da kazem majci, ocu
sto te nema noci ove
sto te nema sta da kazem

Da sam drugog zavolela
da te nisam ni volela
da se ovo sudbina zove
sta da slazem noci ove]

Jesi li znao da ti 10 minuta može uljepšati cijeli tjedan pun boli?
Sumnjam...

Hvala ti do kraja života.
Nikada ti o neću zaboraviti.
I nadam se...da kad jednoga dana budeš čitao ovaj blog,
da ćeš se sjetiti današnjeg dana...
Današnjih 10 minuta.
Koje su tebi bile običnih 10 minuta.
A meni...
Najneopisivijih 10 minuta u životu.

I čudit ćeš se.
Vjerojatno nećeš ni znati što se na današnji dan dogodilo.

A meni je 10.5. urezan zauvijek u srce.

Hvala ti ljubavi.
Beskrajno ti hvala.

Volim te.







{Ni oka da sklopim
postelja prazna tera san
a život se topi i nestaje
brzo k'o dlanom o dlan

K'o razum da gubim
jer stvarnosti ne primećujem
jos uvek te ljubim
jos uvek ti slepo verujem

K'o luda ne znam kuda
ljubavi se nove bojim
a dane, žive rane,
više ne brojim

Molitva, kao žar na mojim usnama je
molitva, mesto reći samo ime tvoje
nebo zna, kao ja, koliko puta sam ponovila
to nebo zna, bas kao ja
da je ime tvoje moja jedina molitva

Al' Bogu ne mogu lagati
sve dok se molim
a lažem ako kažem
da te ne volim

Molitva, kao žar na mojim usnama je
molitva, na što reći samo ime tvoje
nebo zna, baš kao ja koliko puta sam ponovila to
to nebo zna, baš kao ja
da je ime tvoje moja molitva}

mrzim tvoj osmjeh i tvoje lice,
mrzim tvoje riječi,
mrzim tvoju pojavu i tvoj grubi glas,
mrzim što me uvijek sve podsjeća na tebe,
mrzim tvoje držanje i tvoj prokleti ponos,
mrzim tvoje prijatelje i naš glupi odnos,
mrzim što te boli kurac kako je meni sada,
mrzim ovu atmosferu koja među nama vlada,
mrzim tvoje izjave i sve u vezi tebe,
mrzim sebe zbog tebe,
mrzim tvoje dodire i tople ruke,
mrzim kada moram da se od tebe odvojim,
mrzim što ne mogu da te smatram svojim,
mrzim kad sam ljubomorna na sve oko tebe,
mrzim te što ćeš biti kriv kad odjebem sve od sebe,
mrzim tvoje hodanje i način na koji pričaš,
mrzim tvoj humor i što mi se sviđaš,
mrzim te što zbog tebe skrivam tugu,
mrzim što boli da imaš drugu,
mrzim tvoju nageliranu kosu i plave oči,
mrzim što znam da bez tebe neću moći,
mrzim tvoje pokrete i tvoja obečanja,
mrzim tvoja razmišljanja i tvoja glupa sranja,
mrzim te iz dana u dan,
a najviše od svega mrzim činjenicu
da te uopće ne mrzim,
da volim te sve više i više
a bol me razdire...



{Kad bi znao da si moju dusu zakopao
da li bi nad ovom dusom ikad zaplakao
kad bi znao da te moja suza uvek prati
da li bi me smeo tad u oci pogledati}

I ne prođe dan da te se ne sjetim.
I ne prođe noć da suzu me pustim.
Ali što mogu da učinim...?

{Mislila sam da cu te preboleti
a istina je drugog necu voleti
kad si s drugom, ja sam s tugom
o, jos volim te, o, jos volim te}



{Ti znas da ja ne lazem kad kazem
da moja sreca, to si ti
a kakve tuge, a kakve boli
sta mi se s tobom dogodi

Puklo bi srce jace od mene
puklo od ljubavi
a ja ne mogu jos da te prebolim}



{Lazi me, radi sta pozelis
rani me, mirim se sa tim
samo me zagrli ponekad
slaba sam da zaboravim}



{Reci sta da ucinim
ako treba idem da te pomirim sa njom
casticu te pobedom, bice bolje, dragi
ovo moj je brodolom}

Sjecas li se 30.9.?
Sjecas li se kako si mu legao u krilo i gledao me onim prodornim pogledom?
Sjecas li se kako smo se istim glupostima smijali?
Sjecas li se kako si mi se nasmijao dok si prolazio prstima kroz tu savrsenu kosu?
Sjecas li se kako si nebrojeno puta pustio istu pjesmu?
Sjecas li se kako sam ju danima kasnije pjevala, po prvi puta nesto drugo?

Sjecas li se...?

Sjecas li se 19.11.?
Sjecas li se kako si me molio da sjednem na tvoje mjesto?
Sjecas li se kako si se zacudio da ti znam ime?
Sjecas li se kako sam te zvala na Seku?
Sjecas li se kako si podizao taj nesretni selotejp koji bi ti stalno padao?
Sjecas li se kako si ga trazio mobitel da pustis onu nasu pjesmu?
Sjecas li se kako sam se ogrnula tvojom jaknom?
Sjecas li se kako sam upijala svaku tvoju rijec?
Sjecas li se kako si mi dao cigaretu i slucajno me okrznuo rukom?

Sjecas li se...?

Sjecas li se 21.12.?
Sjecas li se kako si trcao prema meni?
Sjecas li se kako si me zagrlio?
Sjecas li se kako si mi objasnjavao da mu je rođendan?
Sjecas li se kako si mi se nasmijao iz 17ice?

Sjecas li se...?

Sjecas li se 22.12.?
Sjecas li se mog pogleda tada?
Sjecas li se kako smo zajedno pjevali?
Sjecas li se kako smo se zajedno smijali?
Sjecas li se kako smo zajedno vukli dim za dimom?
Sjecas li se kako si rekao da si imao isti upaljac?
Sjecas li se kako si bio pored mene cijelo jutro?
Sjecas li se kako su nam se pogledi susretali?

Sjecas li se...?

A sjecas li se kada si mi obecao pice?
Sjecas li se kada si me presretao na hodniku?
Sjecas li se razgovora vani pod povijesti?
Sjecas li se kako si me nebrojeno puta molio i volio samo za tu jednu cigaretu?

A sjecas li se kako si mi odvratno spustio kada sam htjela jos samo tren s tobom?
Sjecas li se kako nisam dovoljno dobra za tebe?

Sjecas li se...?



{Stani malo sreco
da ti pogledam u dlan
da te malo lazem
da bi te za ruku drzala}



{Svasta bih uradila
samo da bih probala ta usta medena
i bila tvoja curica...}


A sjecas li se da te jos uvijek beskrajno volim...?

On je tražio za nju tvoju cigaretu.

Dlanovi mi se znoje, srce ubrzano lupa, a glas mi zastaje u grlu...
To nije ljubav, to je zaljubljenost.

Nemogu skinuti pogled s Njega...
To nije ljubav, to je požuda.

Ponosna sam a njega i voljela bi da ga mogu svima pokazati kao mog...
To nije ljubav, to je sreća.

Želim ga jer želim da je pored mene...
To nije ljubav, to je usamljenost.

Želim da me grli i da mi primi ruku...
To nije ljubav, to je nesigurnost.

Srce mi je ludo i cijela se tresem pored njega...
To nije ljubav, to je strast.

Opraštam mu sve jer mi je stalo do njega...
To nije ljubav, to je prijateljstvo.

Odrekla bi se najdražih mi stvari za njega...
To nije ljubav, to je velikodušnost.

Ali...

Srce me boli i sve se u meni lomi kada je on tužan...
E to je ljubav.

Sviđaju mi se drugi, ali volim samo njega...
To je ljubav.

Prihvaćam i volim njegove mane jer su i one dio njega...
To je ljubav.

Ostajem kraj njega zbog te neshvatljive mješavine boli, sreće i uživanja...
To je ljubav.

Dala bi život za njega...
Da...To je ljubav.



{gubim se u tvojim očima}

~ Tebi je svejedno
sto si me suzama dao
otkad se nisam nasmejala
kad bi znao, eh kad bi znao

Dodji, uzmi me od hladnih noci
dodji, jer niko nece doci
jer niko nece moci meni
tebe da zameni

Volis li ti mene
da l' ti je bar malo zao
toliko sam noci proplakala
kad bi znao, eh kad bi znao

Jos ti se ja nadam
kao spas u pustoj noci
kakvim si me to nocima dao
kad bi znao, eh kad bi znao ~



MySpace Avatars


~ Ti pun sebe prolazis
hodas, ne zastajkujes
mene cak i ne primecujes

Nisam ni metar od tebe
a ti me ne vidis i ne cujes
otmes mi uzdah iz grudi
pa drugu zagrlis i milujes

Zazmirim i pozelim te
u snu te osetim
al' nema te kad oci otvorim ~


~ Zelim te, tako te silno zelim
al' reci dve ne mogu reci sve
kol'ko bi rekle usne
kad bi te ljubile

Volim te, tako te ludo volim
al' reci dve ne mogu reci sve
kol'ko bi rekle ruke
kad bi te grlile

Trebas mi, tako mi jako trebas
al' reci dve ne mogu reci sve
kol'ko bi reklo telo
kad bi te volelo

Veruj mi, tebi cu dati sve
dodji sto prije, srce mi umire
noci su moje hladne
dodji i uzmi me ~

...pamtit cu dok zivim
oci plave boje...
...sto da vise lazem sebe
kada istinu dobro znamo
nemam nista ja od tebe
oziljak na srcu samo...


...oci plave, oci plave...
mira nedaju...
oci plave, oci plave...
drugu gledaju...

Nije ona zena kao ja
ni lepa, a slepa kao ja
nije ona zena kao ja
ne oprasta ona
kao sto bih ja...

Idući puta kad prođeš...pogledaj me.
Idući puta kad prođeš...pozdravi me.
Idući puta kad prođeš...nasmij se.

...baš kako si nekad znao...

Idući puta kad prođeš, bar odglumi da si sretan s njom.
Ne daj da gledam kako te boli.
Znaš koliko sam bespomoćna.

A zbog tvojeg nevidljivog zida, ne mogu do tebe.
A kad bi mi dopustio, usrećila bi te.
Kao ni jedna do sad.
Imao bi sve.
Kad bi mi dopustio,
Kad bi se jednom opustio,
Nebi me više nikad pustio...da odem.

Činiš se toliko udaljenim.
Dalekim svojim prijateljima,
A koliko tek daljim meni...

U svom si svijetu,
U svojim mislima...

Rijetko kad se nasmiješ,
Onako čisto, iskreno...
I čini ti se da to nitko ne vidi.
Jer su oni slijepi.
Ali ja znam.
Znam više o tvojoj duši nego što sam želiš znati.

I dok polako koračaš tim našim hodnicima,
Pogleda odlutalog u daljinu,
Uvjeren da nitko niti ne sluti...
Skreni svoje oči na moje.
Jer da pogledaš, duboko...znao bi da nisi sam.

Svima se čini da si sretan s njom.
S njima kao prijateljima.
S čašom u ruci i pjesmom u ustima...

I tebi se čini.
A znaš li one trenutke kad se osjetiš tako jebeno samim...?
Bar na jedan tren.
U prepunom klubu subotnju noć
Ili u svom krevetu prije nego što zaspiš...

Tad.
Ja sam s tobom.
I kad bi mi samo malo prostora dao,
Nekoliko trenutaka.
Samo da ti dokažem...

I ponovo te gledam,
Pratim tvoj pogled,
Koji ne gleda nigdje.
I ponovo izgledaš izgubljeno,
Prazno...

A ja ponovo umirem...
Puna ljubavi,
Puna želje...
A tako prazna bez tebe...

...možda u nekom drugom životu...

xxx
Volim te.

Suvise sam dugo cekala
da me barem primjetis
suvise se dugo nadala
da ces da me zavolis

A ja tvrdoglava k'o budala
volim, volim
ma daj, ja hocu do kraja
da izgorim, izgorim...

Sve ti najbolje zelim
da se radujes i volis
k'o sto tebe ja volim
da te ona voli

Vidim da ti nisam sudjena
bolje da me ostavis
necu da ti budem prepreka
zivot da upropastis

A ja cu dalje
da vjerujem u snove, snove
a ti srecu potrazi
kod neke nove, kod nove...

Ne sudi kad te molim
ne radi mi to, dosta sam patila
sve dugove odavno sam
suzama platila

Sta da ti dam
kad dugujem zivot bogom, znam
bez tebe ja ne mogu
zasto opet si lagao

Sta da ti dam
kad ostavljas me samu
dan pretvaras u tamu
zivot u novi pakao

Ne vrijeđaj kad te molim
ne radi mi to, vec si me ubio
kazes i sam da vrijeme si
sa mnom izgubio...

Sve sam zivo pokvarila
ziva bih se zapalila
da me ubijes ne bih ja marila
neka crno sve postane
nek' mi jutro ne osvane
uzmi, nosi sve, meni sta ostane


Ne razumijem zašto činiš toliku razliku između nas.
Misliš li stvarno to što si rekao...? Ili niti ne razmišljaš o tome?
Da...to je nametnuto mišljenje koje se smatra normalnim.
Postavljaš granice oko sebe, podižeš čvrste zidove.
Gradiš prirodnu obranu od nečeg drugačijeg.
I možda bi ih i uspjela probiti.
Ali nečim puno prezahtjevnim.
Nemogu tako daleko otići, prevelik je rizik.
Gubim time sve što imam, prijatelje, društvo, uspomene i želje.
A što dobivam?
Tebe?
Kolika je vjerojatnost da mi uspije?
Premala.
I zato nemogu.
Ostajem se utapati u boli.
×××
Volim Te.


Sta da radim da te zaboravim
da se srce tebe ne seca
sta da radim da ne budes vise
moja sreca, moja nesreca

Cime li se to ljubav gasi
vinom, kisom ili suzama
gde ce dusa da ti se skrasi
kad za tobom umrem ja

Sta da radim kada tvoja slika
sa mnom ide gde god idem ja
gde da ode ljubav ovolika
kada tebi ne treba

Lagace usne svaku rec
laz ce da govori
kako da kazem da ne volim
kad sam puna ljubavi
kako da kazem, volim te
ne trazi to od mene, molim te

Nisam ti priznala
da puno sam te volela
a dala bih zivota dva
da te imam ja
nisam ti priznala
da puno sam te volela
a dala bih zivota dva
da sam tvoja ja

Pogledaj pravo pod obrve
oci sve govore
u vatri ljubavi gorim
sva od ljubomore
kako da kazem, volim te
ne trazi to od mene, molim te

Nisam ti priznala
da puno sam te volela
a dala bih zivota dva
da te imam ja

Sluzite li ovde
duplu votku s utehom
kad nestane mi para
platicu vam osmehom
jer kosta me ljubav ta
ni tuga nije besplatna

Pola sam pijana
a tek je pola dva
tu oko pola tri
naglas cu plakati

Pola sam pijana
on je u srcu mom
koliko kostaju
suze s ledom

Na sanku pored mene
on se nezno mazi s njom
sluzite li ovde viski
s duplim uzdahom
jer kosta me ljubav ta
ni tuga nije besplatna